{"id":76750,"date":"2022-06-02T09:49:54","date_gmt":"2022-06-02T07:49:54","guid":{"rendered":"https:\/\/kosovotwopointzero.com\/just-waiting-to-leave\/"},"modified":"2022-06-30T13:17:16","modified_gmt":"2022-06-30T11:17:16","slug":"zaboravljeni-ljudi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/archive.kosovotwopointzero.com\/sr\/zaboravljeni-ljudi\/","title":{"rendered":"Zaboravljeni ljudi"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t

Jo\u0161 jedan talas odlaska Hrvata sa Kosova. \n<\/h4>\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t

Ne tako davno, prije nekih tridesetak godina, na Kosovu je \u017eivjelo skoro 9.000 etni\u010dkih Hrvata, ve\u0107ina na podru\u010dju Janjeva i Letnice. Danas ih je manje od 200, i uglavnom je rije\u010d o starijim osobama, dok mla\u0111i koji su jo\u0161 tu samo \u010dekaju prvu priliku da odu.<\/span><\/p>

Me\u0111u onima koji \u010dekaju kada \u0107e do\u0107i njihov trenutak da odu jesu i tri mladi\u0107a, sva trojica ispod 20 godina, koje smo sreli u dvori\u0161tu crkve Svetog Nikole prilikom jedne od na\u0161ih posjeta Janjevu tokom proteklih nekoliko mjeseci.Kao i ve\u0107ina ljudi sa kojima smo pri\u010dali u Janjevu, ali i Letnici, ne \u017eele da se njihova imena spominju u medijima, niti da ih slikamo. I jedni i drugi ka\u017eu \u2013 lo\u0161e iskustvo.<\/span><\/p>

Na pitanje <\/span>\u0161ta rade i kako \u017eive u ovom mjestu<\/span><\/i>, gotovo uglas odgovaraju: \u201cGubimo vrijeme!\u201d<\/span><\/p>

Ka\u017eu da se nadaju da \u0107e uskoro krenuti ka Hrvatskoj i dodaju kako jo\u0161 nemaju hrvatske dokumente te kao i svi Kosovari moraju \u010dekati na vizu. Nadaju se da \u0107e mo\u0107i ostati u Hrvatskoj, gdje imaju obitelj.\u00a0<\/span><\/p>

\u201cZnamo da \u0107e biti te\u0161ko. Nije ni Hrvatska idealna\u201d, jedan od njih ka\u017ee, dodaju\u0107i kako \u0107e po\u010det kao sezonski radnici, vjerovatno negdje na moru. Kako i \u0161ta nakon sezone, jo\u0161 ne znaju.\u00a0<\/span><\/p>

\u201cOvdje nema razloga da ostanemo. Nema ni\u0161ta\u201d, govori jedan dok ostali klimaju glavama.\u00a0<\/span><\/p>

Iz Janjeva imaju jednom dnevno autobus do Pri\u0161tine. Ve\u0107ina njihovih vr\u0161njaka ve\u0107 je oti\u0161la \u2013 i njih trojica nemaju skoro nikoga za dru\u017eenje. Ka\u017eu da ako ostanu, nikada ne\u0107e imati \u0161ansu da upoznaju djevojku, o\u017eene se ili osnuju porodicu.\u00a0\u00a0<\/span><\/p>

Zimu i prolje\u0107e 2022. godine sva trojica su provela broje\u0107i dane do kona\u010dnog odlaska.\u00a0

<\/span><\/p>

Janjevo<\/b><\/p>

Janjevo je polupusto mjesto, na kraju puta, nekih dvanaestak kilometara od Pri\u0161tine. Ku\u0107e, crkva i d\u017eamija utisnuti su izme\u0111u planina i stisnuti u uske ulice, od kojih su neke do danas prekrivene kaldrmom. Te\u0161ko je na\u0107i ku\u0107u u kojoj neko \u017eivi i koja nije o\u0161te\u0107ena. Neke su tako davno napu\u0161tene da iz njih raste drve\u0107e ili su im jedini stanovnici \u017eivotinje, bilo uli\u010dni psi koji su tu na\u0161li skloni\u0161te, bilo doma\u0107e \u017eivotinje koje nadgleda neko od Janjevaca.\u00a0<\/span><\/p>

U centru mjesta je ambulanta, mjesna zajednica, mesnica, par kafi\u0107a i javna kuhinja, najposje\u0107enije mjesto u Janjevu, gdje se dnevno dijeli po jedan obrok za oko 126 korisnika, svih vjera i nacija. <\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"\"\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Napu\u0161tene ku\u0107e vidljive su svuda u Janjevu. Foto: Ferdi Limani \/ K2.0.<\/figcaption>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/figure>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t

Povremeno pustim ulicama pro\u0111u natovareni magarci ili konji, nose\u0107i drva iz obli\u017enjih \u0161uma. Drva su jedini ogrijev u Janjevu, a \u010desto i jedini izvor prihoda za mnoge stanovnike. U centru je i dio tvornice za preradu plastike, jedine preostale, u kojoj i radi dio Janjevaca. <\/span><\/p>\n

Janjevo je bilo poznato po siru i sud\u017euku, te vinima, koje je danas skoro pa nemogu\u0107e na\u0107i. Nikola, jedan od zadnjih malih proizvo\u0111a\u010da i jedan od oko 150 Hrvata u ovom mjestu, ka\u017ee nam kako \u0107e i on prestati uskoro sa proizvodnjom. Od mnogobrojne porodice u Janjevu ostali su on, supruga i jedan sin. <\/span><\/p>\n

No, tokom pandemije, supruga je dobila koronu i nikada se nije do kraja oporavila. Nikola ka\u017ee da stari i sve te\u017ee radi na zemlji, a njihov sin ne mo\u017ee sve raditi sam. Tako su odlu\u010dili da od naredne godine prestanu praviti i sud\u017euk i sir, da prodaju stoku i \u017eive od onog \u0161to im ostane, u\u0161te\u0111evina, penzija i pomo\u0107i koju im \u0161alje porodica iz Hrvatske. Druga\u010dije, ka\u017eu, ne mo\u017ee. Sir i sud\u017euk te\u0161ko plasiraju na tr\u017ei\u0161te, a nemaju mogu\u0107nost anga\u017eovati nekoga da im pomogne na zemlji. <\/span><\/p>\n

Hrvati u Janjevu su ponosni na svoju pro\u0161lost, a trude sa napomenuti i kako je mjesto dalo i jednog zlatnog ol<\/span>impijca \u2013 Josipa Glasnovi\u0107a, koji je pro\u0161log novembra prvi <\/span>put kao odrasla osoba, <\/span>do\u0161ao na Kosovo<\/span><\/a>. <\/span><\/p>\n

Tek petkom se atmosfera mijenja, kada je na glavnom trgu mala pijaca i dolaze i ljudi iz okolnih sela. <\/span><\/p>\n

Do po\u010detka devedesetih, u Janjevu i okolici je bilo registrovano oko 750 privrednika. Kroz povijest, Janjevo je bilo poznato po rudnicima srebra i olova, te zanatlijama, zbog \u010dega je bio trgova\u010dko sredi\u0161te ovog dijela Kosova. U 20. stolje\u0107u, razvila se i metaloprera\u0111iva\u010dka industrija, te prerada plastike. Danas je ostalo manje od 10 registrovanih privrednika. <\/span><\/p>\n

Ulicom Dubrovnik, iz centra grada, penjemo se do crkve Svetog Nikole. Sa platoa crkve vidi se dobar dio grada i tek tu posjetilac mo\u017ee dobiti sliku mjesta koje je nekada bilo bogato i lijepo. Vide se velike ku\u0107e sa dvori\u0161tima i starinskim kapijama. Planine koje iz centra izgledaju skoro pa prijete\u0107e, odavde se \u010dine pitome i daju za\u0161titni\u010dki osje\u0107aj. <\/span><\/p>\n

U crkvi nas do\u010dekuje don Matej Pali\u0107, don Mateo, Janjev\u010danin koji se nakon studija van Kosova vratio te jedno vrijeme bio sve\u0107enik u Letnici, a onda u Janjevu. I njegova porodica je uglavnom napustila ovaj kraj, te nam don Mateo pri\u010da o rodnoj ku\u0107i koja propada. Ugostio nas je u sobi punoj knjiga izme\u0111u kojih je u jednom uglu postavljen televizor na kojem dok pri\u010damo ide program sa HRT, hrvatskog javnog servisa. Don Mateo nam pri\u010da kako je sam nau\u010dio albanski i kako mise dr\u017ei na oba jezika. \u201cSamo sam zamolio Albance koji dolaze u crkvu da mi pomognu da ne bih ne\u0161to pogre\u0161no izgovorio i rekao ne\u0161to neprimjereno za bogoslu\u017eenje\u201d, ka\u017ee. <\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"\"\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Sve\u0161tenik Matej Pali\u0107 vratio se ku\u0107i u Janjevo nakon studija u inostranstvu. Danas su\u017ei malom broju vjernika u mjestu. Foto: Ferdi Limani \/ K2.0.<\/figcaption>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/figure>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t

Svjesni da djeca u \u0161koli u\u010de srpsko narje\u010dje, don Mateo u crkvi organizuje dodatne \u010dasove hrvatskog jezika. Izme\u0111u knjiga je i velika crno-bijela fotografija tri mladi\u0107a sa Majkom Terezom. \u201cDa, to sam ja, davno nekada\u201d, ka\u017ee don Mateo, napominju\u0107i kako je Majka Tereza posje\u0107ivala i Janjevo.<\/span><\/p>

Sa puno ljubavi don Mateo pri\u010da o Janjevu, tradiciji, kulturi, prirodi. Sa jednako toliko tuge govori o odlasku ljudi i budu\u0107nosti. \u201cOvdje nema budu\u0107nosti, bojim se\u201d, ka\u017ee.\u00a0<\/span><\/p>

Pri\u010da nam o sigurnosti koja je naru\u0161ena nizom plja\u010dki u ku\u0107ama, zbog \u010dega su Janjevci mjesecima \u017eivjeli u strahu. U novembru su o ovom upoznali i Andreja Plenkovi\u0107a, hrvatskog premijera tokom njegove posjete Kosovu, te su njemu i zvani\u010dnicima koji su ga pratili rekli da \u0107e svi napustiti Janjevo ako neko ne reaguje. Nakon toga, uhap\u0161eno je pet osoba, a policijske patrole su poja\u010dane.\u00a0<\/span><\/p>

Don Mateo se, zajedno sa lokalnim imamom, brine za cijelo Janjevo. \u201cNekada smo imali vije\u0107e staraca, a danas to radimo nas dvojica\u201d, pri\u010da don Mateo, dodaju\u0107i kako se njih dvojica trude rije\u0161iti i probleme u kontaktu sa institucijama, me\u0111usobne sva\u0111e, pomo\u0107i ljudima kojima treba na bilo koji na\u010din.\u00a0<\/span><\/p>

U dvori\u0161tu crkve sre\u0107emo jo\u0161 dva Janjevca, bra\u0107u. Jedan \u017eivi u Srbiji, drugi u Hrvatskoj, dok su im roditelji i dalje u Janjevu, mjestu koje zovu domom. \u201cNekada je Janjevo bilo kao Pariz\u201d, pri\u010daju dok stojimo u dvori\u0161tu crkve. \u201cUlice su bile \u010diste, ljudi bogati, sve je mirisalo. Danas, jedva da je ne\u0161to od toga ostalo.\u201d<\/span><\/p>

Nije pozitivniji ni mati\u010dar Lulzim Gashi. Ka\u017ee da se ve\u0107 odavno njegov posao svodi na pomaganje ljudima da dobiju dokumente kada odlaze, bilo u druge zemlje ili na drugi svijet. Novoro\u0111enih i brakova odavno nema u Janjevu. On ka\u017ee da je nekada u mjestu i okolici \u017eivjelo oko 4.000 ljudi. Danas ih je oko 1.600, ali svaki dan manje.\u00a0<\/span><\/p>

Sve rje\u0111e dolaze i ljudi iz dijaspore. \u201cRat je u\u010dinio svoje. \u017dalosno je kada se korijen isije\u010de. Stablo se samo sru\u0161i\u201d, ka\u017ee sjetno don Mateo. <\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"\"\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Foto: Ferdi Limani \/ K2.0.<\/figcaption>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/figure>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t

Pro\u0161le godine je u sastav me\u0111unarodnih mirovnih snaga na Kosovu pod vo\u0111stvom NATO, to jest KFOR-a, prvi put do\u0161ao i odred iz Hrvatske. Vojnici su posjetili oba mjesta, Janjevo i Letnicu, no nisu tu i stacionirani, \u0161to neki od mje\u0161tana zamjeraju. Ka\u017eu da bi se osje\u0107ali sigurnije, ali i da bi to o\u017eivjelo mjesto.\u00a0<\/span><\/p>

Preostali Janjevci \u010duvaju dijelove kulturnog naslije\u0111a Kosova, svoj jezik i kulturu, te crkveno zvono za koje se vjeruje da datira iz 1368.\u00a0\u00a0<\/span><\/p>

U jednom od pet lokalnih kafi\u0107a, sre\u0107emo dvojicu Janjevaca koji su ostali na Kosovu, iako su im porodice davno oti\u0161le. Jedan ima dokumente tri dr\u017eave, drugi samo kosovsku li\u010dnu kartu. \u201cNigdje ne idem\u201d, ka\u017ee nam i dodaje da naprosto nikada nije \u017eelio tro\u0161iti vrijeme na komplikovane procedure da dobije dokumente. \u201cImam li\u010dnu kartu i to mi je dovoljno za \u017eivot ovdje.\u201d Obojica nam ka\u017eu da se promjenama ne nadaju.\u00a0<\/span><\/p>

O politici niko u Janjevu ne\u0107e da pri\u010da. \u201cPolitika je ne\u0161to drugo od \u017eivota. Politika je, u prevodu, la\u017e\u201d, najvi\u0161e je \u0161to smo uspjeli \u010duti i to u razgovoru sa mje\u0161tanima okupljenim u kafi\u0107u, dok je padao mrak hladnog decembarskog dana u pustom Janjevu, u kojem nema ni uli\u010dne rasvjete.<\/span><\/p>

Don Mateo se ipak i dalje nada. Pri\u010da sa Janjevcima svih nacija i poku\u0161ava ih nagovoriti da se bave privredom, turizmom, poku\u0161ava pri\u010dati o ekologiji, da pokre\u0107u biznise. Na pitanje da li se pla\u0161i budu\u0107nosti samo ka\u017ee: \u201cTu sam.\u201d

<\/span><\/p>

Letnica<\/b><\/p>

Na jugoistoku Kosova, na 755 metara nadmorske visine nalazi se Letnica. Janjevci, ali i ljudi iz drugih gradova Kosova i Sjeverne Makedonije, svih religija, ovdje dolaze iz dva razloga \u2013 hodo\u010da\u0161\u0107e na drevno sveti\u0161te Majke Bo\u017eje Letni\u010dke i restoran Dubrovnik. Pored crkve i restorana, u mjestu ima jo\u0161 jedna mala prodavnica i bezbroj praznih ku\u0107a i napu\u0161tenih objekata. Nema ni ambulante, nema kafi\u0107a, a ni autobus ne vozi do ovog mjesta na kraju puta. Ti\u0161inu prekida samo povremena buka krava koje slobodno pro\u0161etaju gradi\u0107em. Mje\u0161tani nam ka\u017eu da su toliko izolovani da im nije do\u0161la ni korona i da je samo jedna osoba bila bolesna tokom cijele pandemije.\u00a0<\/span><\/p>

\u0160est dana sedmi\u010dno, petnaestak starijih Hrvata dolazi u restoran po jedan obrok dnevno. Najstarije su sestre Petra i Marija, jedna ro\u0111ena 1933, a druga 1938. Upoznali smo ih dok su se odmarale na stolicama ispred restorana tokom jednog od prvih sun\u010danih dana u martu.Uglavnom se \u017eale. Na vrijeme, na hranu, na doktore, na druge starce koji dolaze po hranu.\u00a0<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"\"\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Na stotine Hrvata nekada je \u017eivjelo u Letnici, i jo\u0161 vi\u0161e u okolnim selima. Danas ih je ostalo tek nekolicina. Foto: Ferdi Limani \/ K2.0.<\/figcaption>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/figure>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t

Josefina i Mile Doki\u0107, vlasnici restorana, ljudi u pedesetim godinama, me\u0111u mla\u0111ima su u mjestu. Ka\u017eu da obroke obezbje\u0111uju ve\u0107 nekih deset godina i to uz pomo\u0107 fonda iz Hrvatske za pomo\u0107 Hrvatima u dijaspori. Prve godine su imali pedesetak korisnika. \u201cZnamo da uskoro ne\u0107e biti nikoga\u201d, ka\u017eu.\u00a0<\/span><\/p>

Restoran je i mjesto susreta za starije Letni\u010dane koji, kada do\u0111u po hranu, malo posjede, sa\u010dekaju ko \u0107e jo\u0161 do\u0107i, popri\u010daju, a onda se svako vrati u svoju osamu. Djeca su im ve\u0107 odavno oti\u0161la, i danas \u0161alju novac i dolaze u posjetu par puta godi\u0161nje.\u00a0\u00a0<\/span><\/p>

Paulina je zadnja Letni\u010danka koja nosi tradicionalnu no\u0161nju. Molimo je da nam poka\u017ee no\u0161nje koje ima. \u201cImam samo ovu jednu, obi\u010dnu\u201d, ka\u017ee dok nam donosi iz ku\u0107e bijelu vunenu halju, kecelju, \u010darape i ostale dijelove no\u0161nje. \u201cImam ih ja puno, ali su mi u drugoj sobi, a zaklju\u010dala sam i ne znam sada gdje mi je klju\u010d\u201d, pri\u010da. No, u martu, kada smo je posjetili, bila je u crnini nakon \u0161to joj je preminuo jedini sin koji je \u017eivio sa njom u Letnici. Iako je od smrti pro\u0161lo vi\u0161e od mjesec dana, Paulina jo\u0161 pla\u010de dok pri\u010da o njemu. Ka\u017ee da ni prije a ni nakon njegove smrti, nije \u017eeljela napustiti Letnicu. \u201cOvdje je Majka, ne mogu ja daleko od nje\u201d, ka\u017ee pokazuju\u0107i u pravcu crkve. \u201cDok je ona tu, i ja sam.\u201d<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"\"\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Paulina je zadnja \u017eena u Letnici koja nosi tradicionalnu no\u0161nju. Foto: Ferdi Limani \/ K2.0.<\/figcaption>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/figure>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t

Paulina, kao i ostare starije mje\u0161tanke, oko vrata nosi mali srebreni medaljon sa likom Majke <\/span>Bo\u017eije, koji visi o crvenom koncu. Kip Majke Bo\u017eije \u010duva se u mjesnoj crkvi ve\u0107 stolje\u0107ima.\u00a0<\/span><\/p>

Otac Marjan Demaj, ina\u010de iz jednog od obli\u017enjih sela, svakog dana dr\u017ei misu na dva jezika \u2013 albanskom i hrv<\/span>atskom. I jednu i drugu pred skoro praznom crkvom, izuzev tokom ljeta kada dolaze hodo\u010dasnici. Predanja ka\u017eu da kip Majke Bo\u017eije u ovoj ckrvi \u2013 a mnogi je zovu Crna Bogorodica \u2013 ima \u010dudesnu mo\u0107. Legende ka\u017eu i da su neki vidjeli suze na njenom licu. Stolje\u0107ima crkvu obilaze \u017eene svih vjera i nacija i mole se da dobiju djecu ili da im djeca ozdrave. Pored Crne Bogorodice, zidovi su oslikani likovima tamnoputih \u017eenskih an\u0111ela. Nije poznato porijeklo ni statue niti slika na zidovima.\u00a0<\/span><\/p>

Mjesto je va\u017eno za katolike \u0161irom svijeta jer se ovdje zaredila<\/span> Agnes Gonxha Bojaxhiu \u2013 Majka Tereza, a nakon \u0161to je godinama dolazila iz Makedonije sa roditeljima na hod\u010da\u0161\u0107e. Iz Skoplja je u Letnicu prije najmanje 400 godina donesen i kip Majke Bo\u017eje Letni\u010dke.\u00a0<\/span><\/p>

Vjernici koji dolaze u Letnicu sada pored crkve obilaze i Put Majke Tereza, krivudavi \u0161umski puteljak koji povezuje Skoplje i Letnicu, i koji jednim dijelom vjernici tokom hodo\u010da\u0161\u0107a pre\u0111u bosi.\u00a0<\/span><\/p>

Crkva je ina\u010de izgra\u0111ena 1866. godine, ali je nekoliko puta ru\u0161ena i obnavljana, da bi 1928. ponovo bila izgra\u0111ena i to po nacrtima katedrale u Sarajevu.\u00a0<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"\"\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Foto: Ferdi Limani \/ K2.0.<\/figcaption>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/figure>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t

Otac Marjan i nekoliko \u010dasnih sestara trude se pru\u017eiti podr\u0161ku starim Letni\u010danima. Sestre ih obilaze, a po potrebi mogu pru\u017eiti i osnovnu medicinsku njegu, ili odvesti nekoga doktoru u obli\u017enju Vitinu. Doktor u Letnicu dolazi jednom sedmi\u010dno.<\/span><\/p>

U sklopu crkve je i nekoliko soba u kojima ljeti odsjedaju hodo\u010dasnici. Sve\u0161tenik ka\u017ee da poku\u0161ava nagovoriti dijasporu da dolazi \u010de\u0161\u0107e, da razmisle o povratku i obnovi ku\u0107a. \u201cKo \u017eeli, mi im omogu\u0107imo da umjesto u hotelima izvan Letnice spavaju u sobama uz crkvu\u201d, ka\u017ee sve\u0161tenik. \u201cTako osjete \u017eivot ovdje i mogu donijeti odluku da li da se vrate.\u201d Za sada nema povratnika, a u mjestu \u017eivi tek oko 200 ljudi.\u00a0<\/span><\/p>

\u201cI ljudi koji \u017eive ovdje, ve\u0107ina razmi\u0161lja da ode\u201d, pri\u010da nam Josefina dok priprema dnevni obrok u restoranu. Njih dvoje ostaju, ali su im djeca ve\u0107 odavno oti\u0161la i po\u010dela \u017eivote daleko od Kosova. Restoran koji je porodi\u010dni biznis ve\u0107 nekoliko generacija nisu sigurni da \u0107e imati kome ostaviti.\u00a0

<\/span><\/p>

Povijest<\/b><\/p>

Historijski zapisi ka\u017eu da su prije nekih 800 godina, iz Dubrovnika i Hercegovine, kao radnici, rudari, na Kosovo do\u0161li katolici. Jedan dio se naselio na podru\u010dju Janjeva, nekih dvanaestak kilometara od dana\u0161nje Pri\u0161tine, a drugi u okolinu Letnice, blizu granice sa sada\u0161njom Sjevernom Makedonijom. Danas se njihovi potomci identifikuju kao etni\u010dki Hrvati. Na tim prostorima su i \u017eivjeli do po\u010detka devedesetih godina pro\u0161log vijeka i raspada Jugoslavije.\u00a0<\/span><\/p>

Masovni odlazak Kosovskih Hrvata po\u010dinje sa po\u010detkom rata u Hrvatskoj. Godine 1991. u okolinu Letnice dolazi Vojislav \u0160e\u0161elj, ultranacionalisti\u010dki politi\u010dar iz Srbije, koji je tokom jednog od javnih nastupa izjavio kako Hrvate iz Srbije (u tom trenutku Kosovo je jo\u0161 bila jedna od pokrajina unutar Srbije) treba deportovati \u201cu njihovu Hrvatsku\u201d. Uslijedili su mjeseci puni tenzija i straha, a zabilje\u017eeno je i nekoliko incidenata u kojima je stradala imovina Hrvata.\u00a0<\/span><\/p>

Istovremeno i \u017eivot biva sve te\u017ei. Rat je u\u010dinio da i Letnica i Janjevo skoro ostanu odsje\u010deni od ostatka Kosova, a stanovnici prinu\u0111eni da se okrenu jedni drugima, te postaje sve te\u017ee pre\u017eivjeti. Za dijasporu koja je uvijek bila zna\u010dajan faktor za oba mjesta, postaje sve te\u017ee poslati podr\u0161ku svojim porodicama. U jednom trenutku prestaju dolaziti penzije, a prekidaju se i svi javni prihodi. Tada nacionalisti\u010dke vlasti u Hrvatskoj \u0161alju poruku Hrvatima na Kosovu da su dobrodo\u0161li \u201cu maticu\u201d, te pokre\u0107u prvi talas masovnog iseljavanja.\u00a0<\/span><\/p>

U migraciji od 1991. poma\u017eu kako vlasti u Zagrebu, tako i Crkvi bliske organizacije koje posreduju kako bi \u0161to vi\u0161e ljudi iza\u0161lo. Organizovani su autobusi, a oni koji mogu priu\u0161titi, svoju imovinu tovare na kamione, i odlaze preko Makedonije, Bugarske, Rumunije i Ma\u0111arske, dok stari i bolesni bivaju preba\u010deni direktno u Zagreb.\u00a0<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"\"\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Preostali Hrvati u Janjevu poku\u0161avaju o\u010duvati jedinstveno kulturno i religijsko naslije\u0111e.Foto: Ferdi Limani \/ K2.0.<\/figcaption>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/figure>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t

Prema dostupnim podacima, od maja 1992. do maja 1993. organizovano je 10 konvoja koji su prevezli oko 2.200 ljudi. Holandski istra\u017eiva\u010d Ger Duijzings, koji se <\/span>fokusirao u svom akademskom radu<\/span><\/a> na Hrvate na Kosovu, pi\u0161e da je prilikom njegove posjete Letnici 1994. godine zatekao tek 20 doma\u0107instava, te jo\u0161 nekoliko u okolnim selima, i da je rije\u010d uglavnom o starijim ljudima.\u00a0\u00a0\u00a0<\/span><\/p>

Iako im je javno poslana poruka dobrodo\u0161lice sa najvi\u0161eg dr\u017eavnog vrha, kosovske Hrvate u Hrvatskoj ne do\u010dekuje lijepa situacija. Oni koji su imali porodice u Hrvatskoj, ve\u0107inom ljudi iz Janjeva, odlaze ka Zagrebu, gdje velika <\/span>janjeva\u010dka dijaspora \u017eivi <\/span><\/a>od pedesetih godina pro\u0161log vijeka. Ostali bivaju upu\u0107eni u ratom zahva\u0107ena podru\u010dja u Slavoniji (Vo\u0107in i \u0110ulovac) i zale\u0111e Knina (Kistanje), odakle u isto vrijeme masovno odlaze Srbi, neki ka Kosovu, gdje im srbijanske vlasti dodjeljuju napu\u0161tene ku\u0107e, uklju\u010duju\u0107i i one u selima oko Letnice i Janjeva. Splitski nezavisni list Feral Tribune opisuje ono \u0161to se de\u0161ava kao \u201cdemografski in\u017einjering\u201d, tvrde\u0107i da su se o tome dogovorili lideri tada\u0161nje Hrvatske i Srbije.\u00a0<\/span><\/p>

Iako im je obe\u0107ano, Hrvati koji dolaze sa Kosova, nisu odmah dobili dokumente te godinama \u017eive kao izbjeglice u napu\u0161tenim, \u010desto o\u0161te\u0107enim, ku\u0107ama izbjeglih Srba.\u00a0<\/span><\/p>

Tek od 1995. godine, vlasti im po\u010dinju dodjeljivati dr\u017eavljanstva, \u0161to automatski povla\u010di i pristup socijalnoj i zdravstvenoj za\u0161titi, te tr\u017ei\u0161tu rada. Ipak, dio ostaje \u017eivjeti u ku\u0107ama u koje se nisu vratili raseljeni Srbi, iako su im vlasti obe\u0107ale nove ku\u0107e. U slu\u010daju oko 200 Letni\u010dana, to se desilo tek u aprilu 2017, kada su dobili klju\u010deve za nove ku\u0107e u mjestu Duma\u010de, Petrinja. U polupustim i razru\u0161enim mjestima, uskoro im se pridru\u017euju Hrvati raseljeni iz Vojvodine i BiH, koji tako\u0111er dolaze na poziv vlasti u Zagrebu.\u00a0<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"\"\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Crkva u Letnici je sagra\u0111ena prema modelu sarajevske katedrale. Foto: Ferdi Limani \/ K2.0.<\/figcaption>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/figure>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t

Mjesta u kojima \u017eive Hrvati sa Kosova spadaju u <\/span>siroma\u0161nije op\u0107ine u Hrvatskoj<\/span><\/a>, vlada velika nezaposlenost, te je nemali broj ljudi prisiljen do danas zavisiti od socijalne pomo\u0107i. Kao i na Kosovu, mladi odlu\u010duju oti\u0107i i pridru\u017eiti se velikom talasu onih koji iz Hrvatske migriraju u druge zemlje.\u00a0<\/span><\/p>

Problem ostaju i odnosi sa domicilnim stanovni\u0161tvom koje ni do danas nije u potpunosti prihvatilo nove susjede. No, cilj koji su imali politi\u010dari se ostvario i danas su ovi krajevi naseljeni ve\u0107inom Hrvatima.\u00a0<\/span><\/p>

U slu\u017ebenim dokumentima Kosova, Ustavu i zakonima, etni\u010dki Hrvati nisu prepoznati kao manjina, i nemaju zagarantovana kolektivna prava ili svoje predstavnike u institucijama.\u00a0

<\/span><\/p>

\u00a0<\/p>

Ostanak<\/b><\/p>

Hrvati koji su napustili Kosovo ponijeli su sa sobom dio kulturnog naslije\u0111a ove zemlje \u2013 jezik i kulturu. Danas u Hrvatskoj djeluje nekoliko klubova koji okupljaju Janjevce i Letni\u010dane, a ve\u0107 nekoliko godina se u Zagrebu odr\u017eava i manifestacija kojom poku\u0161avaju o\u010duvati jedinstveni jezik kojim govore u oba kraja.\u00a0<\/span><\/p>

Kako je sve manje ljudi u oba grada, i na samom Kosovu se sve rje\u0111e mogu \u010duti ova narje\u010dja. Istovremeno, djeca Hrvata i Roma u \u0161kole idu po srpskom programu, dok u Letnici vi\u0161e nema djece etni\u010dkih Hrvata.\u00a0<\/span><\/p>

Odluku da djeca poha\u0111aju srpski program donijela je sama hrvatska zajednica, a nakon \u0161to im je ponu\u0111ena opcija da biraju izme\u0111u programa na albanskom, bosanskom ili srpskom jeziku. Razlog je pre\u017eivljavanje. Naime, srpske vlasti svima daju mjese\u010dnu stipendiju, te besplatne ud\u017ebenike i \u0161kolsku opremu. Stipendije dobijaju i djeca koja idu u srednju \u0161kolu po srpskom nastavnom planu, i mnogim porodicama je to izvor prihoda koji im omogu\u0107ava pre\u017eivljavanje.\u00a0\u00a0<\/span><\/p>

\u0160kola u Janjevu je nekada imala vi\u0161e od 3.000 u\u010denika. Danas ih je manje od 300, od \u010dega je 14 Hrvata i 36 Roma. Nastavnici ka\u017eu da je broj djece u \u0161koli, svih nacija, svaki mjesec sve manji.\u00a0<\/span><\/p>

U Janjevu, na prvom spratu \u0161kole su djeca koja poha\u0111aju nastavu na albanskom jeziku, a na drugom oni koji nastavu slu\u0161aju na srpskom jeziku. \u0160kola ima i dva direktora i odvojen nastavni kadar. Ove godine, samo \u010detiri djeteta koja se izja\u0161njavaju kao Hrvati upisalo je prvi razred. Sva djeca ulaze na isti ulaz, gdje ih do\u010deka \u0161areni \u0107ilim i drvena polica za cipele. I prvi i drugi sprat su siroma\u0161ni i ulazak u \u0161kolu stvara osje\u0107aj kao da se vra\u0107ate u pro\u0161lost, barem 30 godina unazad, ako ne i vi\u0161e.\u00a0<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"\"\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t
Srpska \u0107irilica na \u0161kolskim tabla u Janjevu u u\u010dionicama gdje se predaje po srbijanskom nastavom planu. Foto: Ferdi Limani \/ K2.0.<\/figcaption>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/figure>\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t

Budu\u0107nost se odvija ispred, u \u0161kolskom dvori\u0161tu, gdje se djeca sa oba sprata igraju skupa, i tako u\u010de jezik jedni od drugih i u\u010de jedni o drugima.\u00a0<\/span><\/p>

Poha\u0111anje nastave na srpskom jeziku nije im od velike koristi. Te\u0161ko da mogu nastaviti \u0161kolovanje na Kosovu jer i \u010dak da govore albanski, on nije na nivou koji je dovoljan za nastavak \u0161kolovanja, niti su diplome koje dobiju priznate. Odlaskom u Hrvatsku moraju savladati hrvatski jezik, verifikovati diplome, te im jedina opcija ostaje Srbija, ili daleko od Balkana.\u00a0<\/span><\/p>

Na pitanje o tome po kojem programu predaju povijest, jedna od nastavnica u \u0161koli u Janjevu ka\u017ee da naj\u010de\u0161\u0107e ne predaju ovaj predmet u u\u010dionicama jer te\u0161ko da imaju odgovore na pitanja o ratovima i svemu \u0161to se de\u0161avalo na prostorima na kojima \u017eive. \u201cTe\u0161ko nam je o tome predavati i znati \u0161ta re\u0107i djeci\u201d, ka\u017ee i dodaje da djeca ni ne pitaju o tome.\u00a0<\/span><\/p>

Jo\u0161 jedno pitanje na koje nastavici nemaju odgovor jeste o tome kakva budu\u0107nost \u010deka one koji ostanu u Janjevu. \u201cNema budu\u0107nosti ovdje\u201d, ka\u017ee jedan od nastavnika sa drugog sprata. \u201cSvaki dan neko ode.\u201d\u00a0<\/span><\/p>

I kod jednih i drugih, Letni\u010dana i Janjevaca, u glasu se osjeti tuga. Svjesni su da i \u017eivota u Janjevu i Letnici uskoro ne\u0107e biti. \u201cIdu svi\u201d, ka\u017ee nam don Mateo. \u201cNikome nije dobro ovdje, a niko se ni ne trudi da bude bolje.\u201d

<\/span><\/p>

Fotografije: Ferdi Limani \/ K2.0.<\/b><\/p>\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t

\"\"<\/i><\/p>

\"\"<\/i><\/p>

Ovaj \u010dlanak je nastao uz finansijsku podr\u0161ku \u201cBalkanskog trusta za demokratiju\u201d (Balkan Trust for Democracy), projekta Nema\u010dkog Mar\u0161alovog fonda Sjedinjenih Dr\u017eava (German Marshall Fund of the United States) i norve\u0161kog Ministarstva spoljnih poslova. Stavovi izneseni u ovom \u010dlanku nu\u017eno ne odra\u017eavaju stavove Ambasade Kraljevine Norve\u0161ke u Beogradu, Balkanskog trusta za demokratiju, Nema\u010dkog Mar\u0161alovog fonda Sjedinjenih Dr\u017eava niti njihovih partnera.<\/i><\/span><\/span><\/p>

Za\u0161to je navedena ova <\/span><\/span>klauzula<\/span><\/span><\/a>?<\/span><\/span><\/i><\/p>\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jo\u0161 jedan talas odlaska Hrvata sa Kosova. Ne tako davno, prije nekih tridesetak godina, na Kosovu je \u017eivjelo skoro 9.000…<\/p>\n","protected":false},"author":379,"featured_media":75838,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5],"tags":[572],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/archive.kosovotwopointzero.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/76750"}],"collection":[{"href":"https:\/\/archive.kosovotwopointzero.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/archive.kosovotwopointzero.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/archive.kosovotwopointzero.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/379"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/archive.kosovotwopointzero.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=76750"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/archive.kosovotwopointzero.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/76750\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":78725,"href":"https:\/\/archive.kosovotwopointzero.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/76750\/revisions\/78725"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/archive.kosovotwopointzero.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/75838"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/archive.kosovotwopointzero.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=76750"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/archive.kosovotwopointzero.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=76750"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/archive.kosovotwopointzero.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=76750"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}